Mato Špekuljak

 

 
                

Naslovnica
Polazišna stranica
Radovi
Projekti
Prijevodi
Linkovi

 

 

 

 

 

 

 
 
Jadran Zalokar

 
[ Polazišna stranica ] [ Demokrit ] [ Diogen ] [ Aristotel ] [ Ciceron ] [ Marko Aurelije ] [ Ivan Česmički ] [ sir Thomas More ] [ Erazmo Roterdamski ] [ Jan Amos Komenský ] [ Claude Adrien Helvétius ] [ Immanuel Kant ] [ Johann Gottfried Herder ] [ Arthur Schopenhauer ] [ Humanistički projekti L. L. Zamenhofa ] [ Bertrand Russell ] [ Nikolaj Berdjajev ] [ Ivan Supek ] [ Tvrtko Švob ] [ Jadran Zalokar ] [ Dražan Gunjača ]
 

 

ImageDr. Jadran Zalokar rođen je 29. srpnja 1947. u Ljubljani (Slovenija). Živi u Hrvatskoj. Duhovni je učitelj zena i tantre, doktor filozofskih znanosti, haijin (haiku pjesnik) i likovni umjetnik. Doktorirao je na temu "Arthur Schopenhauer i problemi suvremene filozofije". Godine 1990. inaugurirao je mišljenje planetarnog poliloga i od tada održava cikluse predavanja o duhovnim temama. U ciklusu 2000/2001. održao je predavanja o temeljnim značajkama duhovnosti trećeg tisućljeća. Kao haiku pjesnik prisutan je kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Surađuje u međunarodnim haiku časopisima i natječe se na haiku natječajima. Uvršten je u svjetske haiku antologije. Objavio je zbirke "Haiku vremeplov", "Osmijeh putnika", "Putnikova duga" i "Dah mora". Slikarstvom se bavi preko trideset godina razvijajući stil spiritualnog slikarstva. Zadnjih desetak godina gotovo isključivo crta haigu kojima ilustrira haiku stihove. Radi kao viši knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. Predsjednik je Društva haiku pjesnika Rijeka.


H a i k u -  s t i h o v i

Samoćom
jesenje grane
probijaju nebo

Prolistalo je
mrtvom mladošću
posječeno drvo

Toplo je
ali uz dimnjak se ipak
priljubila grlica

Jedna starica
očekuje smrt
u osvijetljenoj sobi

Između nogu prolaznika
žure nekud
golub i golubica

Mjesec pupanja.
U staru šumu proljeće
dolazi najkasnije

U rastu pupoljka
tiha radost
svijeta

Šepa i gleda
kosa kako skakuće
stari pas iz susjedstva

Podsjeća na djetinjstvo
sasušena puževa
kućica

U jutarnjoj tišini
kričanje vrane
tako uznemiruje

Pored slijepca
kaluđerice ubrzaše korak
praznom ulicom

Ugošćena čajem
zahvalno odlazi
nepoznata starica

Žega.
Berući trešnje
zgazih cvijet

Koga uspavljuje
vjetar na vlatima
trave

Na suprotnoj obali
tražiti
više tišine

Crna je mačka
zbog hrane promijenila
gospodara

I usahli cvijet
nekome je poklonio
svoju ljepotu

Ugasnuo je život
malom skakavcu
ljetni pljusak

Ponekad osmijeh
ponekad šutnja
za ovim stolom

Poslijepodne
već su umorna krila
starog galeba

U proljetnoj raskoši
i ovo staro drvo
pomislilo na listanje

Stari hrast
trune usred
proljetne ljepote

IZVOR: Jadran Zalokar "Poljubac daljina - The kiss of distances" (haiku - haiga), Društvo haiku pjesnika Rijeka 2004.

 

 
   

 

Maxima inter homines bona sunt iustitia et humanitas. Iustinianus