|
 Bertrand Russell (1872-1970) bio je jedan od najistaknutijih znanstvenika, mislilaca, humanista, filozofa XX. stoljeća. Za konzervativce Russell je bio socijalist, čak anarhist, za radikalne socijaliste bio je buržujski slobodni mislilac, socijalist-utopist, za klerikalne krugove bio je moralni i vjerski heretik. Russell je doista bio uvjereni ateist i strogi racionalist. Doduše, s obzirom na vjerske dogme Russell je bio agnostik: postojanje Boga, prema njemu, nije moguće znanstveno niti dokazati niti negirati. Prema stanovitim oblicima religioznosti odnosio se dobrohotno, ali je teologiji i vjerskim organizacijama bio vrlo nesklon. Istodobno Russell je bio veliki altruist, a svoje visoke humanističke ideale osobno je živio. Bio je ogorčeni protivnik ratova i nuklearnog naoružavanja. Zagovarao je svjetsku vladu, koja bi se suprotstavljala nacionalizmima, otklanjala nepovjerenje i netrpeljivosti među narodima, te tako štitila i jačala mir u svijetu u duhu tolerancije i stvaralaštva. Vjerovao je da strpljivo, uporno educiranje ljudi za toleranciju i stvaralaštvo može izgraditi novi ljudski karakter, koji neće biti u sukobu niti s prirodom, niti s drugim ljudima, niti sa samim sobom, nego koji će preferirati suradnju.
MALI IZBOR MISLI BERTRANDA RUSSELLA
- Ne mislim da sam u stanju dokazati da Boga nema.
- Bog i besmrtnost nemaju podršku u znanosti.
- Ne može se reći da su Bog i besmrtnost bitni za religiju – njih nema u budizmu.
- Buda je bio dobroćudan i prosvijećen; na svojoj smrtnoj postelji smijao se svojim učenicima jer su pretpostavljali da je besmrtan, ali budističko svećenstvo je mračnjačko, tiransko i okrutno do najviše mjere.
- Religiju smatram bolešću rođenom iz straha te izvorom bezgranične patnje ljudskoga roda.
- Vjera je štetna ne samo intelektualno, nego i moralno: ona uči etička pravila koja ne vode sreći.
- Moralna pravila ne bi trebala biti takva da onemogućavaju (istinsku) sreću.
- Tvrdnja da je patnja na ovom svijetu čišćenje od grijeha, i da je zato dobra, samo je racionalizacija sadizma.
- Ne mogu ne pomišljati da svemoćna sila koja je djelovala kroz vječnost nije mogla proizvesti nešto bolje (no što je proizvela).
- Kristovo učenje, kako je predstavljeno u evanđeljima, ima vrlo malo zajedničkog s kršćanstvom.
- Krist je poučavao da treba svoja dobra davati siromašnima, da ne treba ratovati, da ne treba ići u hram i da ne treba kažnjavati za preljub.
- Stavljanjem čovjekove duše u prvi plan kršćanska je etika postala potpuno individualistička.
- Sva blagost i razumnost (suvremenog) kršćanstva ima se zahvaliti ljudima koje su proganjali ortodoksni kršćani.
- Čovjek je dio prirode, a ne nešto što joj je suprotstavljeno.
- Ono što uzdiže čovjeka iznad životinja njegova je mentalna sposobnost, koja je sa sobom donijela želje koje nisu čisto materijalne.
- Izgleda da je (čovjekova) mentalnost u vezi s materijalnom strukturom.
- Što mi zovemo mišlju, izgleda da ovisi o organizaciji veza u mozgu.
- Razumno je pretpostaviti da mentalni život prestaje s prestankom tjelesnoga života.
- Da se ne bojimo smrti, ne vjerujem da bi se ikada pojavila ideja o besmrtnosti.
- Nadživljavanje tjelesne smrti je nešto drugo, nego besmrtnost: ono može predstavljati (samo) odgađanje fizičke smrti.
- Filozofija prirode je jedno, a filozofija vrijednosti sasvim drugo.
- U filozofiji prirode mi smo proizvod prirodnih zakona i, na kraju, njihove žrtve.
- U svijetu vrijednosti priroda je neutralna, ni dobra ni zla: mi smo ti koji stvaramo vrijednost.
- Da bi čovjek dobro živio mora imati dovoljne prihode (kako bi bio zaštićen od bijede i briga), treba imati dobro zdravlje i posao (koji nije nezanimljiv), treba steći obrazovanje i prijatelje te uživati ljubav i imati djecu (ako ih želi).
- Ljubav je ne samo izvor slasti, nego je njeno odsustvo izvor boli.
- Nikakva ljubav bez znanja, baš kao niti znanje bez ljubavi, ne mogu proizvesti dobar život.
- Neinteligentni ljudi mogu prouzročiti zlo i kada su dobronamjerni.
- Bolje je ne činiti ništa, nego praviti štetu.
- Čovjekova sreća ovisi jednim dijelom o vanjskom svijetu, a drugim – o samom čovjeku.
- Osjećajno i srdačno ponašanje prema drugim ljudima nije ugodno samo tim drugim ljudima, nego usrećuje i čovjeka koji se tako ponaša.
- Ne možemo od drugih ljudi očekivati da misle o nama bolje, nego što mi mislimo o njima.
- Ispravne želje su one, koje mogu biti u skladu sa što je moguće više drugih želja.
- “Zlatna sredina” je često osporavana, ali je u vrlo mnogo stvari točna.
- Savjest je vrlo nepouzdan vodič.
- Cijeli naš život izgrađen je oko izvjesnog broja primarnih instinkta i impulsa.
- Svako zadovoljstvo koje ne nanosi štetu drugima, dostojno je uvažavanja.
- Naši motivi u dobročinstvima rijetko su tako čisti kao što mi zamišljamo da jesu.
- Najveći dio aktivnosti, čak i najplemenitijih ljudi, ima u sebi nešto sebično, ali da nije tako – ljudski rod ne bi mogao opstati.
- Od bezbrojnih čovjekovih želja, glavne su želje za moći i slavom.
- Ono na što se stvarno misli kada se govori o borbi za opstanak – to je zapravo borba za uspjeh
- Nesumnjivo je da trebamo željeti sreću onih koje volimo, ali ne kao alternativu vlastitoj sreći.
- Ljudi u modernom svijetu nisu sretni, ili to bar nisu u većini slučajeva.
- Mudar čovjek misli o svojim nevoljama samo onda kad ima smisla misliti o njima, inače misli o drugim stvarima.
- Mnoge se (čovjekove) nevolje mogu umanjiti shvaćanjem njihove beznačajnosti.
- Kakvog smisla ima praviti sve ljude bogatima, kad su i sami bogataši jadni?
- Novac može povećati čovjekovu sreću, ali samo do izvjesne granice.
- Sreća se uvećava druženjem s ljudima sličnih ukusa i sličnih mišljenja.
- Glupa, puna predrasuda ili svirepa sredina zaslužuje da se (inteligentan) čovjek s njom raziđe.
- Suvremeni muškarci i žene izgleda da su postali nesposobni za viša intelektualna uživanja.
- Pripadnici inteligentne manjine trebaju nastojati međusobno se upoznati te uživati u druženju između sebe.
- Međusobna naklonost dviju osoba, ne samo u korist tih dviju osoba, nego sa zajedničkom težnjom prema općem dobru, jedan je od najvažnijih elemenata stvarne sreće.
- Jedan od izvora nesreće, zamora i živčane napetosti sastoji se u nesposobnosti (suvremenih ljudi) da se zainteresiraju za bilo što, što nije od praktične vrijednosti za njihov život.
- Opasnost za intelektualnu slobodu veća je u naše dane, nego je (to) bila i u jedno vrijeme nakon 1660. godine.
- Ako ljudski rod želi sebi produljiti život, morat će učiniti drastične promjene u svom načinu mišljenja, osjećanja i u svom ponašanju.
- Isključivi nacionalizam ne isplati se čak ni pobjedničkim nacijama.
- Odgoj povezan s ljubaznošću je bolji, ukoliko je podjednako učinkovit.
- I najdosadniji rad, ukoliko nije pretjeran, većini je ljudi manje neprijatan od nerada.
- Za sretan život neophodno je umjeti podnositi stanovitu mjeru dosade.
- Bez stanovite animalne vitalnosti i životinjske instinktivnosti život bi bio (previše) pitom i nezanimljiv.
- Idealističke teorije nikada nisu toliko jake da bi mogle dovesti do velikih promjena.
- Ratovi su akti strasti, a ne razuma.
- Razum i znanstvenost duha potrebniji su svijetu no što su ikada ranije bili.
- Ljudi će postići moć da mijenjaju sebe, i oni će je neizbježno upotrijebiti, ali što će učiniti od ljudske vrste – ne usuđujem se proricati.
- Sloboda ima izvor u jednom od najelementarnijih čovjekovih instikata.
- Civilizirano društvo nije moguće zamisliti bez visokog stupnja sputavanja spontanih impulsa.
- Ljudi se moraju naučiti toleranciji i izbjegavanju nasilja, ili će civilizacija iščeznuti u sveopćoj degradaciji i bijedi.
- Oni koji nalaze zadovoljstvo u građenju, postižu više zadovoljstva, nego ga ljubitelji rušenja mogu naći u rušenju.
- Nije država, nego široka svjetska zajednica svih ljudskih bića ono čemu trebamo težiti.
- Svijet kojemu trebamo težiti je svijet u kojem će biti živ stvaralački duh, u kojem će život biti avantura puna radosti i nade, koji će se više temeljiti na obuzdavanju nego neograničenom poticanju želje za posjedovanjem, u kome će naklonosti imati slobodu igre, u kojem će ljubav biti slobodna od instinkta za dominacijom, u kojem će svirepost i zavist (prema drugima) biti odstranjeni (osobnom) srećom i nesputanim razvojem instikata koji pridonose životu i ispunjavaju ga duhovnim užicima.
-
Čovjek, naročito kada mu prođe mladost, treba sebe gledati ne kao izdvojenu jedinku čiji će dani ubrzo doći kraju, nego kao dio životne rijeke koja teče od prvog sjemena do daleke i nepoznate budućnosti.
IZVORI: B. Rasel NAUKA I RELIGIJA, “Svjetlost” , Sarajevo 1976, B. Rasl OSVAJANJE SREĆE, “Minerva”, Subotica – Beograd 1982.
|
