|
 Johann Gottfried Herder (1774-1803) jedan je od najistaknutijih njemačkih mislilaca razdoblja prosvjetiteljstva. Vjerovao je u postupnu evoluciju ljudskog roda prema čovječnijem stanju. Bio je svjestan da ta evolucija ne teče glatko. Kultura evoluira čovjeka, ali ga i slabi blagostanjem. Velika postignuća znanosti i tehnike su dobra ako se koriste s dobrom namjerom, ali to često nije slučaj. Pod humanošću (čovječnošću) Herder je podrazumijevao slobodu, razboritost, plemenitost. Herder je vjerovao u besmrtnost, ali je istodobno bio duboko uvjeren da čovjek ima pravo na sreću već na ovom svijetu te da već ovdje treba ostvariti harmoničan razvoj vlastite osobnosti. Između različitih državnih ustrojstava Herder je davao prednost republici, ne zato što bi to bio idealan društveni poredak, nego zato što je to društveno uređenje najmanje loše. Herder nije bio europocentričan. Visoko je cijenio ulogu i neeuropskih naroda u evoluciji svjetske kulture i civilizacije. Religiju je shvaćao kao drevni element kulture, što se prirodno razvio. Herder je bio uvjeren da se samo posvemašnjim širenjem humanističkih ideja - sveopće pravde i čovječnosti - može doći do ako ne "vječnog mira", barem "što manjeg broja ratova".
HERDER O SVRSI ŽIVOTA
"Svrha je našeg ovozemaljskog života razvoj čovječnosti, te sve prizemne životne potrebe služe toj svrsi i k njoj vode. Ali, kako se rijetko taj cilj na zemlji ostvaruje! Moglo bi se zaključiti da je ili Stvoritelj počinio pogrešku, postaviviši pred nas čovječnost kao cilj, ili taj cilj prelazi granice našega ovozemljskog života, te je zemlja samo mjesto gdje se u čovječnosti vježbamo, pripremajući se za vječnost." (I,5,5)
MALI IZBOR MISLI JOHANNA GOTTFRIEDA HERDERA:
- Sve je u prirodi međusobno povezano, jedno stanje teži drugome i pripravlja ga. (I,5,6)
- U srce svakog čovjeka upisan je veliki zakon pravičnosti i ravnoteže: što ne želiš da drugi čine tebi, ne čini ni ti njima. (I,4,6,5)
- Bez podređivanja Božjem zakonu, čovjek postaje najdivljije biće na zemlji. (I,4,6,6)
- Gdje je čovjek, tu je i tradicija. (II,9,1)
- Animalno u čovjeku nastoji za cijeloga čovjekova života njime ovladati, i većina se ljudi tome rado prepušta. (I,5,6,2)
- Nepravda razara države. (III,15,3,5)
- Samo zahvaljujući obrazovanju čovjek postaje čovjekom. (II,9,1)
- Što je pravi razbor, što je etika pravičnosti, jednako su shvaćali Sokrat i Konfucije, Zaratustra, Platon i Ciceron. (III,15,5)
- Gdje nema pravde, nema ni razboritosti ni čovječnosti. (I, 4,6,5)
- Trajna čovjekova dobrobit počiva na razboru i pravičnosti. (III,15,3)
- Nerazumnost razara ljudska djela. (III,15,3,5)
- Od svih bića na zemlji čovjek je najdalje od svoje konačne svrhe. (I,5,5)
- Jedino tvoje umijeće na zemlji, ah čovječe, poznavanje je prave mjere! (II,8,5,3)
- Kako pojedinci, tako i države, najteže podnose vlastitu sreću. (III,15,5)
- I najplemenitije ljude neplemeniti nagoni vuku u animalnost. (I,5,5)
- Čovjek je za samo jednu stepenicu iznad životinje. (I,5,5)
- Ni jedna životinja ne može pasti tako nisko kao čovjek. (II,9,1)
- Tko se zadovoljava (samo) animalnim potrebama, osjeća se ugodno na zemlji, a tko pred sebe postavlja više ciljeve - posvuda na zemlji nalazi nesavršenost. (I,5,6,1)
- Put kulture vijugav je, pun oštrih zavoja, naglih prekida i uspona; on nije nalik širokoj rijeci, koja teče glatko i mirno. (III,15,5)
- Nema naroda ne kugli zemaljskoj koji nema neku religiju. (I,4,6,6)
- Strah nije izmislio bogove, on je tek potakao čovječji um da izgradi pretpostavke - pouzdane ili pogrešne. (I,4,6,6)
- Čak i kad bi religija bila samo proizvod mentalne vježbe, ona je najplemenitiji cvijet čovjekove duše. (I,4,6,6)
- Čovjek kojemu je potreban gospodar - životinja je. (II,9,4,1)
- Nitko ne može pokoriti narod, koji ne dopušta da bude pokoren. (II,9,4)
- I kod najprimitivnijih naroda žene se razlikuju od muškaraca po tome što su blaže i profinjenije, vole se ukrašavati i vole ljepotu. (II,8,4,3)
- Nije rat, nego mir, prirodno stanje ljudskoga roda; rat je nevolja. (II,8,4,3)
- Sav ljudski rod jedna je ljudska vrsta. (II,7,1)
IZVOR: Иоганн Готфрид Гердер ИДЕИ К ФИЛОСОФИИ ИСТОРИИ ЧЕЛОВЕЧЕСТВА (naslov izvornika: Johan Gottfied Herder IDEEN ZUR PHILOSOPHIE DER GESCHICHTE DER MENSCHHEIT) "Наука", Москва 1977
|
